|
|
| < | prosinac, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moj tajni blog, za kojeg nitko od mojih bližnjih ne zna...
Ovdje ću pisati sve o mom životu i treningu,
Uzmimo to kao neka vrsta osobnog Dnevnika.
Ne očekujem da će ikome biti zanimljiv, niti da će ga tko čitati,
Ovo činim za svoju dušu,
Ali tko god naiđe na ovo usput, biti će dobrodošao.
Isto tako, ne očekujem nikakve komentare.
Ali opet kažem, dobrodošli su.
Pozdrav svima i nadam se da ćete uživati u čitanju i sudjelovanju u mom životu =)
Običan dečko koji živi za Borilačke Vještine, primarno Ju-Jutsu i Ninjutsu,a tek onda Kung Fu, Capoeira i sl.
Redovno treniram Japanski Ju-Jutsu koji rado povezujem s Ninjutsuom, te nikad nisam pohađao niti jednu školu Ninjutsua, Kung Fua i Capoeire, već sam proučavao tuđe pokrete preko raznih medija dok oni nisu postali moje kretnje i moji udarci. Kroz trening Ju-Jutsua sam razvio svoj način treniranja, kako snalaženje u Dojou, tako i na ulici i urbanim područjima, poput grada i tome slično, i ovim putem naglašavam da nisam Ninja, vec jedna drukčija verzija koja sadrži skoro sve elemente Ninjutsua. Snalazim se sam, nemam mentora za to što radim i ide mi dobro.
U slobodno vrijeme bavim se Free Runningom i Parkourom, dolazim sam u Dojo i vježbam svakojake tehnike, prvenstveno Ninjutsu te trickove. Vježbam sam kako bih postao bolji i naučio što više elemenata i snalaženja kroz svakojaka područja, samoobrani, golorukoj borbi, te borbi s hladnim oružjem poput Boa, Katane i kratkim bodežima.
Inače solidan, ali lijen učenik, koji bi mogao više da hoće, ali redovno provodi dane misleći samo na treninge i kako naučiti novi trick =)
Misli da će ga to stajati, ali ga to previše ne zamara jer zna da će na kraju ipak sve biti u redu.
Redovito mu samopouzdanje zataji, pa tako često ima i pesimističan stav, ali i u većini situacija može isto tako biti veliki optimista, ako ljudi vjeruju u njega.
Nedavno sam izletio iz jedne duge veze, pa me nemojte osuđivati ako budem i o tome pisao, jer ću ipak pisati o svemu, ne samo o Borilačkim Vještinama.
-Volim:
Anime, Mangu, Trening, Borilačke Vještine (to je već ustanovljeno =)), crtanje, druženja, pričanje s drugima, ples, samoću, dobar izlazak, prijatelje, noć, mjesečinu, msn =D, MySpace, PlayStation, neizostavnu knjižnicu trickova i pokreta s koje sam skinuo gotovo svaki trick koji znam-YouTube, EMC Monkeyse, gimnastiku, akrobacije, kaskaderstvo, Parkour, Free Running, dobru knjigu i ljubav
-Ne volim:
Školu, poroke poput duhana i alkohola u pretjeranim mjerama, nevjeru u sebe, kad ne mogu ići na trening, ogorčene i zle ljude, dosta toga i ljubav
Dvorana.
Ja.
Tatami.
Želja.
Butterfly Kick.
Uspio sam, unatoč problemima koje mi je zadavao navinuti gležanj kojeg sam opet, taman kad sam se počeo oporavljati, navinuo dok sam radio salto unaprijed i nespretno sletio (trebao sam pasti u Zempo Tenkai, ako ga već nisam dobro procijenio, ali možda sam jednostavno izgubio visinu).
Ma briga me, proći će.
Jučer sam se cijepio protiv Tetanusa.
Rame me boli nenormalno.
Danas je full lijep dan, sunce sja, nije toliko hladno, a ja sjedim doma.
Izludit ću.
Samo sam htio danas izaći na livadu i vježbati.
Prijatelj kojeg već odavno pokušavam nagovoriti da ide sa mnom je mene zvao jutros i pitao me hoćemo li ići danas.
A ja sam spriječen radi glupe boli.
Nemogućnost.
Ne želim odustati od današnjeg dana.
Čitamo se na Dan Ninja, 5.12.
Do tad, pozdrav.
Sinoc sam probdio cijelu noc.
Cijelu noc nisam oka sklopio.
Samo sam mislio i mislio i mislio.
Razmišljao u biti.
O svemu, ali najviše o treningu, ali i o onoj curi -.-
Došlo mi je da izadem vani, stavim masku na lice i lutam Gradom.
Kao neka sjena.
Da skacem okolo.
Od krova do krova.
Samo bi me to odvuklo od razmisljanja.
Kako bi Tom Petty ispjevao; "Yeah, I'm free, free fallin'!"
Treba mi nešto neobicno.
Ne želim više otupljivati u ovoj monotoniji.
Trening je jedino, donekle neobicno, što me vuce iz stvarnosti.
Prošlo je 3 sata.
Sad sam i officially Ninja, ne spavam više po noći, samo to mi je još falilo.
Preksutra idem sam u Dvoranu i jedva čekam.
Javim rezultate.
Do tada.
Evo, prvi post na ovome blogu.
Potrudit ću se da ne bude dosadan.
Bio sam jučer u dvorani, te sam nešto shvatio.
Obožavam onaj osjećaj koji me obuzme svaki put kad obučem moj Kimono.
Volim miris, makar ne osvježavajuć, dvorane.
Volim miris dvorane i onog trošnog Tatamija.
Volim onaj osjećaj koji me obuzme kad treniram.
Ali jednostavno, ne volim natjecanja...
Ne znam zašto, nije da sam loš kad se tiče borbe, dapače, već sam ostvario par uspjeha.
Jednostavno to nije to.
Nadam se da će se to promjeniti.
Valjda.
